Dan pobjede, koji obilježavamo u cijeloj zemlji 9. svibnja, možda je jedan od glavnih praznika zemlje, praznik "sa suzama u očima". Stoga su pjesme koje autori i pjesnici pišu za ovaj dan i o ratu jednako dirljive, prianjajući uz samu dubinu duše svake ruske osobe. Predstavljamo vam pozornost našeg autorskog izbora takvih pjesama.
Pročitajte također: Dječje pjesme za Dan pobjede
Pucanje u dječaka
Momak je imao samo šesnaest
Odveden je na strijeljanje.
Uopće se nije bojao smrti,
Bio sam zabrinut da nisam uspio sve.
Fašističko dijete u zasjedi
Čekale su se noći i dani.
I kako su se pojavili -
Njegov se mitraljez oglasio.
Pobijedio ih je, oprostivši se
Tog dana sa svojom sudbinom.
Znao je da neće čekati
Roditelji idu kući …
Ali čak i posljednji metak
Nije to prepustio sebi.
Sve su ove minute prošle
Razmišljao je o svojoj zemlji.
Neka neprijatelj nikad ne provali
U svoj voljeni dom!
Neka se nikad ne vrati
Nije zastrašujuće! Ni tada, ni kasnije …
Kad je dječak već uza zid
Postavljen da umre
Razmišljao je o tome kako je jadan
Da se neće moći boriti!
Nisu svi fašisti ubijeni!
Nisu svi njihovi tenkovi uništeni!
Skinuo je povez s očiju
I hrabro je rekao fašistima,
Da ćemo postići pobjedu!
Vratit ćemo se u domovinu sa slavom!
Neka ne svi, već dio nas,
Onaj koji je preživio i spasio Domovinu!
Mnogo nas je takvih
Ne štedeći ni jedne kapi svog života!
Naši ljudi neće pobijediti
Ne bojimo se neprijatelja!
Zalažemo se za domovinu,
Imamo tisuće hrabrih bajuneta!
To je sve što nam je dano odozgo,
Riječima moje majke "Volim!"
Majčinom krvlju, s pticom na krovu
Hrabro ću umrijeti za Domovinu!
Na zapovijed, nacisti su pucali
Dječak od šesnaest godina.
Ali nisu je slomili!
Ostavio je trag u sjećanju …
***
Čast je urezana u granit!
U tišini hladnog granita
Pod zastavama koje gore na vjetru
Na grobu nepoznatog vojnika
Pognut ću glavu koljenom …
Položit ću cvijeće s poštovanjem,
Sjećajući se onih koji nisu došli
S bojnog polja, iz bitke i bitke,
Tko je tamo pronašao njegovu smrt …
Svi su otišli, momci,
Borite se protiv fašističke horde
Vojnici nisu nikamo otišli
Oni koji se kasnije nisu vratili kući …
Svaka kuća, stan, koliba,
Tada joj je dao sinove
Taj rat, i vojnici su otišli
Borite se za naše gradove.
Gradovi i sela i sela
Za polja, za gajeve, za šume!
Nije više bilo hitne zabrinutosti!
Zemlja i nebo su plakali!
A okolo je sve plamtjelo vatrom!
Odrasli i djeca su umirali,
Krv nevinih neprijatelja nije bila dovoljna!
U ovom i u ovom svijetu!
Nema ograničenja okrutnosti toga,
Ali ruski narod se ne može slomiti!
Naša je vojska, naravno, pretrpjela gubitke,
Ali smrt im je imala što ponuditi.
I uopće ne štedeći svoj život,
Vojnici su pohrlili u boj.
Povedi sa sobom duše fašista,
Povedi neprijatelje sa sobom!
A nakon što su ih već protjerali odavde,
Naš ruski vojnik je hodao dalje.
Noseći svijet svugdje i svugdje
Brat bratu daje slobodu …
Nisu prošle godine, već mnogo godina,
Ali njihov podvig u sjećanju je
I u dušama ruskog naroda,
Čast je urezana u granit!
***
Nepoznati grob vojnika
Tamo gdje su tenkovi tutnjali
Gdje su stajali topovi
Dalije su cvjetale
Na rubu šume.
Stoji skromni križ
A uz nju je bijela breza
Otopiti peteljke
Kao nečije suze.
U tom grobu nepoznato
Naš vojnik laže.
Nestao je za sve bez poruke,
Mislili su da je živ.
I dok je u kući sprovod
Ipak nije došao
Supruga noći
U kuhinji kraj prozora.
Pogledao sam tamo kroz sve oči,
Zavirujući u daljinu.
Šteta, nisam čekao.
Bože … Šteta!
Već su djeca sazrela
A ona je tužna
I sve češće noću
Plače i ne spava.
Koliko je godina prošlo, ali u srcu
Ona boli.
I nepoznati vojnik
Tu, u daljini, leži …
Masovno pogubljenje
Oblaci vise nad gradom
Dim je prekrivao zemlju
Uz strašnu, užasnu tutnjavu,
Rat je provalio u život.
Kroz tihe, poznate ulice,
Pohod svemoćnih kraljeva
Kroz kolone su marširali fašisti
Ali uzalud su se radovali.
Kad je prevoditelj njemački
Pročitao sam naredbu ljudima,
Svi oko njega su ga psovali,
Svi su ga psovali.
Doista, u svom, iako ruskom govoru
Zvučalo je jedno: „Izdaja!
Vaša rodbina, poznanici,
Preživite najbolje što možete!
I bit ćete sretni!
Dat će vam slobodu
A ako se niko ne nađe
Umrijet ćete s ljudima! "
Ljudi, svi koji su otjerani,
Stavili su ga jedni pored drugih, u redove,
I govor, dok čitate,
Oni koji se ne slažu - tu uza zid!
I koliko god se trudio
Fašistički plaćenik
Ništa osim prezira!
Ništa osim podsmijeha!
A meci su neprestano zviždali
I ljudi su padali na leđa,
Nisu htjeli izdati
I krv se prosula posvuda.
Prokleti Nijemac to nije mogao podnijeti!
I sam se rasplakao:
“Zar ne želiš živjeti?
Niste dijete? Nije majka? Niste starac?! "
Svi su šutjeli, mirno gledali,
Kako zli fašist divlja.
Svi su pucali u zid …
Ali svi su ostali čisti.
I duša, i srce također,
I nije izdao svoju zemlju,
Iznenađenje na njemačkom licu,
Posljednji živi je gledao.
Napokon se nasmijao,
I ponosno rekao neprijateljima:
"Promjena će doći, promjena će doći,
I svaki od vas šakala
Bježi sa strahom od Rusije,
Brišući se krvlju.
Pronaći ću snage
A ja ću te prokleti da umireš … "
Za one strijeljane u zoru,
Gotovo cijelo njegovo stanovništvo,
Godinama kasnije, mi smo glavni
Moderna generacija!
Ti jednostavni, nevini ljudi
Svojim su primjerom svima nama dokazali
U srcu nema mjesta izdaji,
Pobijedili su i neprijatelje!
I koliko je snage bilo u njima,
U običnim gradskim ljudima!
Tako su otišli u svoje grobove
Za naše mirne dane.
